Na lokaciji Batižela industrijski razvoj je započeo u 90-im godinama 19. stoljeća kada je s radom započela mala tvornica karbida.
Proizvodnja karbida proširila se u slijedećim desetljećima (1900. - 1910.), uz dodatak tvornice cijanamida, postala je jedna od prvih tvornica za proizvodnju umjetnog gnojiva urea u Europi.
U 20-im godinama 20. stoljeća, tvornica je postala jedna od najvećih za proizvodnju kalcijeva karbida i cijanamida.
Novi proizvodni ciklus započinje pred Drugi svjetski rat, kada tvornica započinje proizvodnju ferolegura, obradu manganove rude za dobivanje feromangana, silikomangana, silika gela, silikokalcija i feromolibdena.
U poslijeratnim godinama, tvornica je modernizirana kako bi se povećao kapacitet i na lokaciji je uvedena proizvodnja grafitnih elektroda, koja je odgovarala na rastuće potrebe metalne industrije (željezo, aluminij i druge povezane industrije).
Tijekom 80-ih godina raste pritisak javnosti da se usvoje strože mjere zaštite okoliša, posebno po pitanju kontrole onečišćenja zraka, što je nepovoljno utjecalo na tvornicu. Tvornica TEF s proizvodnjom prestaje 1994. godine, a 1999. godine ruše se i uklanjaju građevinski objekti tvornice.
Kako je planirana prenamjena ovog prostora u druge svrhe, prije daljnjih radnji bilo je potrebno je izvršiti ekološku sanaciju lokacije TEF-a zbrinjavanjem otpada koji je zaostao na lokaciji.
Danas dio prostora TEFa služi kao mjesto za ljetni parking na kojem se održavaju sajmovi, koncerti i slična događanja.